Srca Vitežana, Lašvanske doline, cijele srednje Bosne u vrijeme Svjetskog prvenstva kucala su za vatrene, zmajeve, ali i za reprezentaciju Švicarske. Jer, u udarnoj postavi Švicaraca bio je “njihov” Josip Drmić, 22-godišnjak, rođen u Švicarskoj, od oca i majke rođenih Vitežana.
Obiteljski korijeni
Drmić je nakon povratka iz Brazila kratko boravio i u Vitezu, a razgovor za vitez.info s Josipom smo napravili u frizerskom salonu njegovog rođaka Joška Drmića.
Uvijek kada krenem prema Vitezu obuzimaju me emocije, a kada stignem kući osjećam neku toplinu oko srca. Tu su moji korijeni, tu su mi rođeni majka i otac, u Vitezu su grobovi bake i djeda, tu imam brojnu rodbinu, tata je u NK Vitezu ostavio duboki trag…, a što si fizički dalje od korijena, emocije su izražajnije. Vitez je i moj grad, tu imamo stan, tu ću dolaziti, vraćati se…, kazao nam je na odličnom hrvatskom (“U našem domu u Švicarskoj uvijek se govorilo samo hrvatski”), zvijezda švicarskog nogometa i ljubimac Hrvata Viteza.
Josipu je otac Milko, u Vitezu popularni Mikle, bio uzor.
Tata je i kao nogometaš bio vrijedan, uporan. Tako mi govore oni koji ga znaju iz tih dana, a što sam čitao i u Monografiji NK Viteza. I već od malih nogu usadio mi je ljubav prema nogometu. Naučio me da su rad, trud i poštenje temelji svakog uspjeha, pa i nogometnog. Nosim njegove gene i od kada znam za sebe, lopta mi je bila najdraža, ustvari jedina igračka. To su valjda i razlozi što sam već od prvih ozbiljnijih nogometnih koraka sanjao svjetla reflektora, velike scene…, a na moju veliku sreću i doživio sam je.
S puno žara priča nam Josip o svojim prvim nogometnim koracima, o uključivanju u rad u nižerazredne klubove Repperswil, pa Freienbach.
Rad, trud, upornost velika žrtva i podrška obitelji, očevi savjeti, ohrabrenja i kada sve nije išlo kako smo željeli i očekivali, odveli su me već u ranoj mladosti u veliki klub FC Zurich gdje sam brzo napredovao, igrao za sve klupske, ali i za švicarske reprezentativne reprezentacije i ostvario svoj dječački san – postao sam profesionalni igrač u velikom klubu. Moj Zurich, uz to što je veliki klub, je i veliki nogometi izlog – realan je Drmić.
Vremenom, dobrim igrama Drmić je privukao pozornost klubova iz liga petice.
Stepenica više u karijeri
U dogovoru s ocem i s ljudima iz menadžerske agencije, od više ponuda, čak i od znatno poznatijih klubova i izdašnijih ponuda, odlučili smo se za Nurnberg. Jer, u prvom planu bio je moj status u budućem klubu, igrati, pokazati se, a novac, uz trud rad, doći će!”
Pokazalo se da je izbor Nurnberg bio pravi potez.
Dobio sam veliku priliku u zdravoj sredini, u klubu po mojoj tadašnjoj mjeri, u jednoj od najjačih svjetskih liga afirmirao sam se u samo godinu dana igranja, postao treći najbolji strijelac njemačkog prvenstva, što je uspjeh iznad svih mojih nadanja i očekivanja – prepričava Drmić.
Nakon samo jedne nezaboravne sezone u Nurnbergu, nogometni put vodi me dalje, k novim izazovima, a to je sada FC Bayer Leverkusen. To je njemački velikan, igrat ću Ligu prvaka. Drmić nastup Švicarske u Brazilu ocjenjuje vrlo uspješnim, zadovoljan je i svojim igrama uz naglašavanje kako su već u grupnoj fazi natjecanja ispale velesile Italija, Portugal, Engleska, Španjolska…, a njegova Švicarska prošla dalje.
Zašto Švicarska, a ne druga reprezentacija za koju je po korijenima mogao igrati, pitanje je koje smo Drmiću postavili na kraju zanimljivog razgovora.
Volim Švicarsku, to je moja domovina, tu sam ostvario sve svoje snove, napravio nogometno ime…! Međutim, srce kuca i uvijek će kucati i za Hrvatsku, tako sam odgojen i sretan sam zbog toga. Međutim, nije bilo dvojbe u odabiru, nije je ni moglo biti jer konkretnog poziva iz Hrvatske nikada i nisam imao. A da je poziv stigao, tko zna, možda bi moj put bio drukčiji – zaključio je Drmić koji, prema informacijama koje mi imamo, nije nikada imao ni poziv iz BiH.
