Nakon što mladi Viteza, okupljeni iz brojnih kulturnih, sportskih i uopće društvenih organizacija u nedjelju organizirali okupljanje, mimohod, paljenje svijeća i polaganje cvijeća, molitvu…s puno ljubavi i dužnoga pijeteta za osmero viteških mališana koje je 10. lipnja 1993. godine, ubila minobacačka granata ispaljena s položaja tzv. Armije BiH, u ponedjeljak na 26. godišnjicu ove velike tragedije u Kamenjačama. Nadomak Viteza, uz spomen-obilježje OSMICA, slavljena je sveta misa zadušnica. Unatoč velikoj vrućini okupilo se više stotina vjernika, a svetu misu je predvodio viteški župnik, fra Velimir Bavrka.
Pred početak svete mise članovi obitelji ubijene djece, predstavnici udruga proisteklih iz Domovinskoga rata, kulturnih i sportskih udruga, predstavnici struktura političke, zakonodavne i izvršne vlasti koje su predvodili predsjednik ŽO HDZ-a BiH, Radoje Vidović, predsjedatelj Srednjobosanskog županijskog Sabora, Josip Kvasina i predsjednik Federacije BiH, Marinko Čavara, uz spomen-obilježje položili su cvijeće i upalili svijeće. To su učinili i iz Mostara pristigli predstavnici Udruge hrvatskih ratnih zatočenika, a svečanoj svetoj misi bili su prisutni i brojni branitelji Viteza, Lašvanske doline i srednje Bosne, na čelu s brigadirima HVO-a, Draganom Vincem i Duškom Grubešićem.
Zanimljivu, rekli bismo produhovljenu, propovijed održao je predvodnik svete mise, fra Verlimir Bavrka. Govorio je fra Velimir o počinjenom zločinu, o molitvi za ubijenu nedužnu vitešku djecu, o oprostu, o ljubavi za svoj rod, za rodnu grudu za koju se krv prolijevala, za što se ginulo, o čvrstom karakteru tih ljudi- branitelja koji se u tim najtežim trenucima nisu kolebali ni život položiti za obitelj, svoj narod, za svoj dom… Govorio je fra Velimir o odlasku mladi u bijeli svijet za što, uz mnoge druge razloge i pobude i o „našim“ koji kroz razne vidove, bez karakternih osobina koje su u sebi imali branitelji, gledaju samo sebe,svoje osobne interese i tako „tjeraju“ mlade s rodne grude za koju je toliko krvi proliveno i života izgubljeno. Konstatacije i poruke su bile oštre, konkretne, poučne (?) Ova dvadesetšesta godišnjica strašne tragedije još uvijek nekažnjenog zločina obilježena je na vrlo lijepi način, s iskazanom dostojanstveno s ljubavlju i pijetetom…, kako ova tragedije i ovo mjesto stradanja i zaslužuje, pa i najavljuju kako bi to i ubuduće trebalo biti.
