Kuda plovi NK Vitez, najstariji sportski kolektiv u ovoj općini, a koji ove godine obilježava svoj 72. rođendan? A kakva mu je „plovidba“ neka ilustrira podatak, predviđanja i tvrdnje mnogih – da bi ovaj tekst, iako to ni u primislima nije namjera, mogao biti „nekrolog NK Vitezu“. Valjda neće, da dodamo i malo optimizma, no svjesni i činjenice , priča i zli slutnji, gašenje popularnog kluba i nisu tako daleko. Naprotiv!
No dođe li do toga, bila bi to velika sramota za viteški sport, nogomet prije svega, ali i za grad i Općinu, koji je godinama, pa i u prošlom državnom sustavu, nosio epitet „grada sporta“, nogometa prije svega. Jer, iza nogometnog kluba Vitez je bogata povijest, duga 72 godine, a rekli bismo Klub se u tih dugih godina nikada nije nalazio u težoj situaciji, doslovno pred gašenjem!
Ovaj Klub je, naime, pisao lijepu nogometnu povijest, natjecao se, godinama, u nižim rangovima, ali i u jakoj Republičkoj ligi BiH i u Međurepubličkoj (savezni rang) u bivšoj državi s klubovima iz Crne Gore i Hrvatske. Nogometaši ponikli u ovom Klubu igrali su u uglednim prvoligašima i drugoligašima bivše države, u pionirskim, kadetskim, juniorskim, olimpijskim i seniorskim reprezentacijama bivše države.
Nakon završetka rata brzo se konsolidirala klupska infrastruktura u svim segmentima, u Klubu su se ponovo počeli „rađati“ nogometaši za sve selekcije nove države Bosne i Hercegovine. Nogometni klub Vitez igrao je pet godina u najelitnijem nogometnom razredu, u Premijer ligi, imaju čak trojicu trenera s profi trenerskom licencijom čime se ne mogu pohvaliti ni daleko veće i bogatije nogometne sredine. Mnogi nogometaši ponikli u NK Vitezu sada igraju u mnogim klubovima i raznim selekcijama u BiH, u Hrvatskoj, Sloveniji, Austriji, Njemačkoj, Poljskoj… Ima ovaj klub i svoju lijepu i bogato uređenu Monografiju, urađenu u povodu ulaska NK Vitez u Premijer ligu…, a sada je ovom Klubu „Damoklov mač“ nad glavom i prijeti mu nestankom s nogometne scene. Kako? Zašto? Pitanja su na svakom koraku, stižu i iz inozemstva, a to su pitanja na koja je vrlo teško dati suvisao odgovor.
Na žalost, u Vitezu je zavladala jedna opća letargija, nezainteresiranost za sport (i da je samo za sport), po logici „orilo – gorilo“, pa se mogu čuti i konstatacije kako se nogomet igra i u drugoj federalnoj ligi, u županijskim ligama, u ligama mjesnih zajednica. I to je istina, ali eto NK Vitezu prijeti gašenje što ne podrazumijeva niti igranje u najnižim razinama pod ingerencijama nogometnih saveza. No ne smije se zaboraviti ni stara tvrdnja, konstatacija i poruka tko, zna koliko puta potvrđena, kako je „nogomet često i više od igre“ A u Vitezu je malo koga za takve tvrdnje i konstatacije briga, iako izbori nisu tako daleko.
Istina, NK Vitez ima (na papiru op.a) Upravu, sastavljenu, rekli bismo, uglavnom od uglednih i poznatih i priznatih Vitežana. No što to vrijedi kada ih, u najvećem broju nema tamo gdje bi trebali biti, u obvezama prema Klubu u svojstvu člana Uprave, na pozicijama na koje ih nitko nije natjerao nego su se određenih obveza sami prihvatili. A od njih petnaestak veći broj ih u proljetnoj sezoni uopće nije dolazio na utakmice, kada se Klub koji (na papiru) vode, grčevito borio za ostanak u Prvoj ligi Federacije. Zašto nisu dolazili na utakmice, razlozi su tko zna koji, a za neke koje znamo, smiješni su, tužni i sramota ih je i javno obznaniti. A morat ćemo, kad-tad. No neki od njih su ostali „nogometni filozofi, sveznadari“, a od tog šupljeg filozofiranja, pametovanja i sveznadarstva…došlo se do provalije koja NK Vitezu opasno prijeti.
Međutim, treba reći kako ima i nekolicina (malobrojna) Vitežana koji svim silama pokušavaju spasiti što se još uvijek spasiti dade. Pokušavaju, traže rješenja, bore se… A hoće li se u tomu uspjeti? Teško, jer, bar za sada, pomoći i podrške niotkud, čak niti od onih nadležnih čija je to i dužnost i obveza!!! Upravo stoga i ovaj tekst, kao apel, poziv ili, ako baš želite, vrisak za spas Nogometnog kluba Vitez!
