Udruženi zločinački pothvat bošnjačka politika i javnost fakturiraju Hrvatima u Bosni i Hercegovini kada ponestane argumenata o obespravljivanju ovoga naroda.
Postalo je to još jasnije nakon što je službeni Zagreb poručio kako je vrijeme da se prestane s kršenjem prava bosanskohercegovačkih Hrvata. Luka Mišetić bio je odvjetnik u timu koji je uspio osloboditi optužbi generala Antu Gotovinu. Kako kaže u intervjuu za Večernji list BiH, niti je Herceg Bosna proglašena zločinačkom, odnosno politika Hrvata, niti ovaj narod kao kolektiv.
Daje li haaška presuda šestorki prostora za tvrditi bošnjačkim političarima da je u Haagu u slučaju šestorke presuđeno Herceg Bosni i hrvatskoj politici u BiH?
Presuda MKSJ-a u slučaju “Prlić” često se tumači pogrešno. Sud nije zaključio da je uspostava Herceg Bosne UZP niti je utvrdio da je Hrvatska počinila agresiju na BiH. Sud je zaključio da je UZP postojao samo od siječnja do lipnja 1993. godine u Herceg Bosni. Stoga, Sud nije zaključio da je stvaranje Herceg Bosne zločinački pothvat jer je Herceg Bosna osnovana prije nego što je UZP navodno nastao 1993. MKSJ nije kriminalizirao uspostavu trećeg, hrvatskog, entiteta u BiH niti je mogao. On nije bio nadležan donositi takve odluke.
Kako gledate na pokušaje da se hrvatski korpus okarakterizira kao “zločinački”, UZP-ovski, što daje opravdanje za kršenje Daytona i nametanja političkih predstavnika Hrvatima u BiH?
Ne postoji kolektivna krivnja. Hrvatski korpus u BiH odgovoran je, između ostalog, za glasanje za neovisnost BiH u ožujku 1992. i za oslobađanje zapadne Bosne ujesen 1995. preko HVO-a, zajedno s Hrvatskom vojskom i Armijom BiH.
Sukladno tome, hrvatski korpus u BiH ne može se smatrati kolektivno krivim jer: 1. presude MKSJ-a utvrđuju osobnu, a ne kolektivnu odgovornost, 2. presuda MKSJ-a u slučaju “Prlić” nije inkriminirala uspostavu Herceg Bosne i 3. hrvatski korpus bio je presudan i za neovisnost BiH i za njezinu obranu od srpske agresije.
U istupu u Zagrebu bošnjački političar Bakir Izetbegović rekao je kako je jedini Komšićev “grijeh” to što nije bio dio UZP-a, što mu daje legitimaciju da politički “parazitira” na bosanskohercegovačkim Hrvatima. Kako to komentirate?
Ne bih komentirao izjave gospodina Izetbegovića. Mogu samo reći da su jedine osobe koje se mogu smatrati krivima za sudjelovanje u UZP-u one koje je Sud osudio zbog sudjelovanja u UZP-u. Ne znam nijednog hrvatskog političara koji je trenutačno aktivan u politici, a za kojeg je Sud utvrdio da je član UZP-a.
Predsjedatelj bh. Predsjedništva, bošnjački član Šefik Džaferović, također je, pozivajući se na “utvrđene činjenice”, izjavio kako je Hrvatska izvršila agresiju na BiH. Može li se to ikakvom presudom potkrijepiti?
Nije utvrđeno da je Hrvatska počinila agresiju u BiH. Prvo, MKSJ nije bio nadležan za zločin agresije i nije mogao donijeti takav nalaz.
Drugo, Žalbeno vijeće u slučaju “Prlić” jasno je stavilo do znanja da nije donijelo nikakve nalaze u vezi s odgovornošću Hrvatske u BiH. Iako je ICTY zaključio da je Hrvatska bila umiješana u međunarodni oružani sukob u BiH, to nije isto što i zaključak da je Hrvatska počinila agresiju. Konačno, Hrvatska nije bila stranka ni u jednom postupku pred MKSJ-om, pa su svi činjenični nalazi koji se tiču Hrvatske neobvezujući jer su do njih došli bez da je Hrvatskoj pružena prilika da iznese svoj stav.
Nedavno su prigodom operacije Oluja odlikovane i postrojbe HVO-a i MUP-a Herceg Bosne, što je bio povod za oštre osude iz Sarajeva, ali i ocjene kako je Armija BiH pomagala Hrvatskoj i Hrvatima. Je li to bilo tako?
Hrvatska vojska oslobodila je Hrvatsku tijekom akcije Oluja i oslobodila je velike dijelove zapadne Bosne ujesen 1995. Pošteno je reći da je obrana Armije BiH Bihaćkog džepa od 1992. do 1995. bila važna za mogućnost da Hrvatska vojska obrani Hrvatsku jer je spriječio Srbe da imaju jedinstveni teritorij od Karlovca do Beograda. Međutim, činjenica je da je 22. srpnja 1995. predsjednik Izetbegović zatražio vojnu intervenciju Hrvatske vojske u BiH upravo zato što Armija BiH više nije mogla braniti Bihaćki džep i trebala joj je pomoć Hrvatske da ga oslobodi.
Ove godine navršava se 25 godina od Daytonskog mirovnog sporazuma, oko čijeg su postizanja Hrvatska i Hrvati u BiH bili najzaslužniji s vojnim operacijama u zapadnoj Bosni. Kako gledate na mogućnost njegove nadogradnje, promjene Ustava i buduće pozicije Hrvata u BiH?
Daytonski sporazum temelj je poslijeratnog mira u BiH i treba ga poštovati ako se strane ne dogovore da ga izmijene. Podržavam bilo kakav amandman na Daytonski sporazum koji dogovore sve tri strane i mislim da je takav sporazum moguć. Do tada napori da se Hrvate u Bosni i Hercegovini pretvori u etničku manjinu ne samo da krše Daytonski sporazum već će dugoročno naštetiti i bošnjačkim interesima.
Pretvaranje Hrvata u etničku manjinu opravdava argument bosanskih Srba da je dugoročni cilj Bošnjaka pretvoriti ne samo Hrvate već i Srbe u etničku manjinu i stoga pruža Srbima izgovor da na kraju proglase neovisnost o BiH. Kao odgovor na eventualnu secesiju bosanskih Srba, Sarajevu će biti teže odgovoriti bez saveza s Hrvatskom, ali Hrvatska će imati malo interesa pomoći Sarajevu ako je Sarajevo maltretiralo bosanskohercegovacke Hrvate i pretvorilo ih u etničku manjinu.
