Svečano, svetom misom prije svega, 1. svibnja, na blagdan Svetog Josipa Radnika, obilježena je deseta godišnjica blagotvornog djelovanja Doma „Sveti Josip“, družbe sestara Služavki Malog Isusa u Vitezu. Koncelebriranu svetu misu predvodio je nadbiskup. Monsinjor Luigi Pezzuto, apostolski nuncij u BiH, u prostoru Doma predviđenom za osobne i zajedničke molitve, za slavlje svete mise i drugih sakramenata. Uz štićenike Doma svetoj misi su prisustvovali njihova rodbina, brojni građani i istaknuti dužnosnici struktura političke, izvršne i zakonodavne vlasti, kulturni djelatnici, časne sestre, gospodarstvenici….
Pred početak misnoga slavlja prigodnim riječima časnim koje vode Dom i svim prisutnim na ovoj svečanosti, obratila se provincijalna poglavarica Družbe sestara Služavki Malog Isusa.
Dom koji može primiti 70 osoba u dvokrevetnim i jednokrevetnim sobama, prilagođen je pokretnim, polupokretnim i nepokretnim osobama, prije 10 godina izgradile su Časne sestre Družbe Služavki Malog Isusa, „Stadlerke“, kako ih još zovu. Naime, časne ove Družbe koncem devetnaestog stoljeća osnovao je prvi Vrhbosanski nadbiskup, Josip Stadler, u Vitez su stigle 1907. godine, na posjed (80 jutara) koji je nadbiskup kupio s namjerom da časne proizvode hranu za štićenike „Betlehema“ i „Egipta“, domova u Sarajevu u kojima su utočište našla djeca siročad i stare iznemogle osobe. Posjedu je dano ime „Polje sv. Josipa“, a godine 1910., na tom je posjedu sagrađena i kapelica i samostan, što su časne 1927. godine obnovile i dogradile. Kasnije, 1940. – 1941. izgradile su i lijepi crkvicu posvećenoj svetom Josipu
Nakon 42. godine boravka, vrijednog i mukotrpnoga rada u proizvodnji hrane ali i drugim humanitarnim, edukativnim i kršćanskim djelovanjem, 23. lipnja 1949. po naredbi komunističkih vlasti zabranjen im je rad i djelovanje i morale su napustiti Vitez. Sva imovina im je oduzeta, samostansko zdanje je kasnije korišteno kao školski prostor, kasnije je sve pretvoreno u uredski prostor tvrtke „Impregnacija“, a ekonomija, „Misir“, kako su mještani zvali „Polje svetog Josipa“, potpuno je uništeno, zaraslo u korov.
No, u prvoj godini ovoga stoljeća u Vitez su se vratile časne Družbe sestara Služavki Malog Isusa“. Zahvaljujući razumijevanju struktura općinske vlasti, na čelu s tadašnjom načelnicom općine Vitez, Katicom Čerkez, i prije donošenja zakona o povratu imovine vjerskim zajednicama, vraćen im je dio zemljišta i napuštena crkvica s pripadajućim samostanskim prostorom. Vrlo brzo, vrijedne i predane radu, časne su obnovile crkvicu i samostanski prostor, otvorile dječji vrtić, organizirali obuku i stručnu pomoć psihologa, pedagoga, logopeda…, za djecu s manjim poteškoćama u razvoju, bez obzira na vjeru ili nacionalnu pripadnost. Ravnateljica Doma „Sveti Josip“ je časna, Admirata Lučić
A onda, prije 10 godine, odlučile su izgraditi Dom za stare i iznemogle osobe, a u temelj Doma sv. Josipa, kao i u davnom vremenu u sarajevskim zdanjima „Betlehem“ i „Egipat“, ugrađena je poruka nadbiskupa Josipa Stadlera koja glasi: „U ime Oca, Sina i Duha svetoga, za Boga i sirotinju od požrtvovne ljubavi“.
