Bi li Erdogan prihvatio BiH kao građansku državu?

Preduvjet mogućega dogovora u BiH leži u iskrenosti i uvažavanju drugoga. U takvim razgovorima nema mjesta za čistu građansku državu ili njezinu diobu. Tko od političara to nije shvatio, treba odstupiti.

Piše: Dr. fra Luka Marković, Katolički tjednik

Kako javljaju mediji, ponovno je među zapadnim političarima postala aktualnom ideja o uređenju BiH kao klasične građanske države. Iako tu ideju bošnjački krugovi pozdravljaju s oduševljenjem, nisam siguran da bi tako uređena BiH, u konačnici, bila po želji svih Bošnjaka, pogotovo onih koji su bliski Erdoganu i islamskom svijetu. Sve kad bi Hrvati i Srbi doista prihvatili građansku državu u kojoj bi nacionalno bilo gurnuto u stranu, sumnjam da bi se s time pomirili oni Bošnjaci koji ne sanjaju o minijaturnoj jugoslavenskoj tvorevini, nego o nečem drugom.

Bih koja ne bi bila prihvatljiva u političkom islamu

Kako bi izgledala ta građanska država? U startu bi se morala distancirati od Erdogana i islamskoga svijeta. Počasni građani Sarajeva bi bili ljudi poput liberalnoga turskoga književnika Pamuka, u Parlamentu bi bila prihvaćena rezolucija o genocidu Turske nad Armencima, govorilo bi se o diskriminaciji Kurda u Turskoj i pale bi teške riječi protiv političkoga islama u svijetu koji u srednjovjekovnom duhu diskriminira druge i drugačije. Takva BiH se ne bi dopala Erdoganu i mnogim drugim islamskim političarima u svijetu. Zapravo, za njih takva Bosna i Hercegovina ne bi bila prihvatljiva. Zbog toga ne bi bila prihvatljiva niti većem broju Bošnjaka koji rado govore o građanskoj BiH, a pod njom misle na bošnjačku, i to onu s dominacijom islama.

Titova djeca ne poznaju zapadni svijet

Izbor u Mostaru je pokazao da je SDA-u bliži gradonačelnik Hrvat nego netko od onih koji bi se odrekli Erdogana. Koliko u tom razmišljanju ima istine, pokazat će se ubrzo u samom Sarajevu. Iako su razne političke opcije u zajedništvu s djecom bivših komunista i jugonostalgičara uspjele potisnuti SDA iz vlasti u dominantnim bošnjačkim županijama (kantonima), to neće potrajati dugo. Zašto? Zato što SDA slovi za spasitelja BiH, bolje rečeno Bošnjaka, kao što je dugo vremena HDZ slovio za spasitelja Hrvatske i Hrvata. Bošnjaci, bez obzira na trenutne političke razmirice i igre, neće dugoročno prihvatiti da im gradovima i županijama upravljaju anacionalni Bošnjaci, Srbi i Hrvati, oni koji pod utjecajem komunističke ideologije još uvijek vjeruju kako u zapadnom svijetu nacionalno ne igra važnu ulogu. Očito je da Titova djeca ne poznaju dobro zapadni svijet.

Nešto od toga bi mogli naučiti iz ponašanja Europske unije, Engleske i Amerike u ovim kriznim vremenima migrantske krize, korone i cjepiva protiv nje. Najedanput je nestala priča o univerzalnim vrednotama, životu bez granica, solidarnosti i jednakosti. Sve je to palo u vodu pod pritiskom nacionalnih interesa. Malo je Nijemce i Francuze zanimalo koliko se uspješno s koronom muče Hrvatska i Mađarska, ili s migrantskom krizom Grčka. Najedanput su se zatvorile širom otvorene kapije kroz koje je ulazio dobiveni profit. Svatko se u svojim nacionalnim okvirima borio protiv problema.

Nažalost, još uvijek živimo u podijeljenom svijetu u kojem svatko misli prvo na sebe, pa onda na druge. Spomenuta iskustva unutar Europske unije će s vremenom otvoriti oči mnogim članicama. Zbog toga u njoj neće više ništa biti kao do sada. Nitko od velikih neće moći više prodavati maglu drugima kako su svi problemi zajednički.

Prestati s pričom o građanskoj državi

Bosna i Hercegovina sa svojim problemima i dvojbama podsjeća na Europsku uniju. Krajnje je vrijeme da se prestane s pričom o građanskoj državi, jer se iza nje kriju interesi jugonostalgičara i zapadnoga svijeta koji misli da pomoću njih može zaustaviti jačanje islama u BiH i stvoriti podneblje za svoje političke i vojne ciljeve. Zapad nije sposoban riješiti probleme u vlastitom dvorištu. Kako bi to uspio u kompliciranom društvu kao što je BiH? O tome govore na svoj način muslimanska geta u velikim gradovima Europe u koja domicilno stanovništvo nerado zalazi.

U nedavnom intervjuu za Jutarnji list čudi se kontroverzni britanski evolucijski biolog Dawkins liberalnoj zapadnoj politici koja se odnosi previše tolerantno prema političkom islamu i njegovoj diskriminaciji drugih i drugačijih. Dawkins, koji je i sam netolerantan prema onima koji evoluciju ne smatraju bogom, kao da ne shvaća da uzrok leži u profitu i nacionalnim interesima tih istih krugova. Istinske vrijednosti su prestale biti interes zapadnoga svijeta. Novac i strateški interesi u tom svijetu danas određuje sve. Tu nema velike razlike u odnosu na „barbarske Ruse i Kineze“.

Davno je to uočio poznati psiholog Karl Gustav Jung koji je rekao kako se zapadnom svijetu iz komunističkoga dvorišta u lice smije njegova vlastita sjena. Jer često kradomice čini ono što ovi rade bez stida.

Opasnosti anacionalne države

Upravo se u tome i krije opasnost i po BiH. Umjesto sulude ideje o pretvaranju BiH u anacionalnu državu iz vlastitih interesa, oslanjajući se na anacionalnu djecu komunizma, bilo bi dobro kad bi zapadna politika smogla snage posveti više vremena za iznalaženje istinskih rješenja koja bi omogućila suživot triju konstitutivnih naroda i svih građana. Uostalom u vlastitom dvorištu imaju iskustvo koliko je opasna dominacija jednoga naroda nad drugima, pa čak i tada kad vlada demokracija.

Da je stabilna klasična građanska država nemoguća u višenacionalnim društvima, pokazuju se najbolje u Španjolskoj, Belgiji i Velikoj Britaniji. A da je moguće stvoriti prosperitetnu državu kad se prihvati uvažavanje i etničkih posebnosti, pokazuje se najbolje u Švicarskoj. Ali od zapadne politike se to ne može niti očekivati. I previše je profitabilno i interesno orijentirana da bi težila za istinskim rješenjima u BiH. Uostalom ne čini to nigdje. Da čini, ne bi bilo toliko suludih ratova i netrpeljivosti u svijetu. Mnogi ratovi su posljedica nezainteresiranosti za ozbiljno rješenje problema.

Upravo bi zbog toga Hrvati, Bošnjaci i Srbi trebali sami potražiti rješenje za vlastite probleme prije nego ih drugi gurnu ponovno u kaotično stanje međusobnih sukoba. Preduvjet mogućega dogovora leži u iskrenosti i uvažavanju drugoga. U takvim razgovorima nema mjesta za čistu građansku državu ili njezinu diobu. Tko od političara to nije shvatio, treba odstupiti. U suprotnom snosit će odgovornost za ono što bi se moglo dogoditi u budućnosti. A dogodit će se vjerojatno s obzirom na nezadovoljstvo osiromašenoga naroda, ukoliko stanje u BiH bude ovisilo o interesima Rusa, Amerikanaca i Erdogana, ili od savjeta ponekih senilnih i isluženih europskih političara.