Četvrti srpnja 1963. godine, taj lijepi sunčani ljetni dan, za Vitežane i njihove brojne goste, bio je za nezaborav. Naime, tog dana, prije 56 godina otvoren je bazen za kupanje kojemu se tepalo da je bosanskohercegovački „bazen ljepotan“.
I bio je, nedvojbeno je, u to vrijeme najljepši bazen u Bosni i Hercegovini. Naime, bio je sa sadržajima daleko ispred konkurencije, ispred vremena. Jer uz bazen sa skakaonicom i uz njega bazen za djecu, imao je kabine za presvlačenje, tuševe, sanitarni čvor, vrhunski restoran s bogatom ponudom, veliku terasu za sunčanje korištenu i kao plesni podij tijekom vikenda kada su nastupali popularni bendovi, vrhunski pjevači s područja cijele bivše države… A Vitežani su bili „važni“, ponosni na svog „ljepotana“.
Bazenska voda se svaki dan kontrolirala, nošena je na analizu u laboratorij u „Princip“, a voda za kupanje nije nestajalo ni u najtoplijim sušnim ljetnim danima, da o domovima Vitežana i ne govorimo…
Da sada dalje ne nabrajano i tako budimo emocije starijih, no ipak podsjetit ćemo ih na okrutnu stvarnost. Naime, najprije rat, pa privatizacija … i „ljepotan“ se urušavao, propadao, nestajao…, da bi danas bio ovo što vam za pogledati nude priložene fotografije. To je sada prljava rupetina s manjom količinom usmrđene vode pune fekalija, smeća… tko zna čega još. Čitav kompleks je zarastao u korov, i ne samo u korov, nego je sada to gusta šikara, stjecište pasa i mačaka lutalica, viteških protuha, alkoholičara, drogeraša… A tek tridesetak metara od Srednje škole, desetak metara, odvojeno zaraslom žičanom ogradom, od Gradske sportske dvorane, stotinjak i nešto više metara od Dječjeg vrtića, Doma zdravlja, Osnovne škole, tridesetak metara od prvih privatnih stambenih objekata… i pritom velike prijetnje od tko zna kakvih zaraznih bolesti… I tako već godinama, a nitko ni prstom da mrdne, da bar poruši ostatke građevine restorana, kabina, tuševa, terase, podija za glazbu… Da konačno zatrpa tu rupetinu opasnu za zdravlje ljudi, da posiječe šikaru i na bilo koji način „oživi“ taj prostor, da mu da prirodni smisao, ekološki, prije svega.
Jer nekadašnji bosanskohercegovački bazen ljepotan sada je veliko ruglo grada, na sreću (?) zarastao u u korov i šikaru, pa to ruglo mnogi ne vide, a oni koji bi trebali i morali ne žele ga „ni čuti ni vidjeti“. Do neke nesreće, do neke, ne daj Bože, opasne zaraze…
