Ljudi se moraju vratiti Bogu i molitvi, poručio je u božićnom intervjuu za Anadoliju fra Velimir Bavrka, župnik župe svetog Juraja mučenika, koja je najveća župa u Vrhbosanskoj nadbiskupiji.
– Prije Božića imamo vrijeme Adventa. Adventus je latinska riječ i znači dolazak. Da, dolazak Isusa Krista. Ali, ja bih stavio pozornost najprije da mi moramo doći. Isus je došao. Mi moramo doći k njemu. On čeka kod naših vrata da uđe u naše srce. Zapravo mi moramo doći do vrata i otvoriti Isusu ta vrata. Mi smo se i mi se pripremamo ovdje u Vitezu misama zornicama. Mise zornice su tradicionalne. Imamo na dva mjesta u šest sati i malo simbolično dolazimo kada je noć i kada odlazimo razdani se. I doista je predivno vidjeti ljude koji dolaze, ustaju rano, žrtvuju se da bi pripremili Isusu Kristu mjesto u svom srcu – kaže fra Velimir.
Osim misa zornica tu su i velike ispovijedi, gdje ljudi čiste svoju dušu, gdje se zapravo mire s Bogom, a onda i s čovjekom.
– Zapravo tu negdje leži smisao Božića. Isus, mali Bog, dolazi, učovječuje se, on koji je najveći postaje najmanji. To je ona poruka da i mi moramo biti maleni da bi bili veliki. To su poruke praštanja. Poruke ljubavi. Poruke nade. Poruke vjere. Poruke da ovaj svijet nije naše konačno odredište. Mi putujemo. Mi smo samo putnici ovdje na zemlji. Idemo kući. Vraćamo se u nebo. I Bog hoće kazati: ja sam s vama. Ne bojte se. Jer, 365 puta u Bibliji nalazi se ta riječ: Ne bojte se, ja sam s vama do svršetka svijeta. I evo poruka i ovoga Božića bit će dragi moji – ne bojte se, Bog dolazi, Bog je s nama, Bog nas nije ostavio. Bog nas ljubi. E, sada samo treba uzvratit na tu ljubav isto ljubavlju – naglasio je fra Velimir.
Sve više Djeda božićnjaka, a sve manje Isusa
Istakao je da smo se udaljili od tradicionalnih vrijednosti i obilježavanja blagdana.
– Mislim da je sada taj konzumerizam, rekao bih ipak hedonizam, zauzeo mjesto u Adventu. Rekao bih da je svijet nama na neki način ukrao Advent. Da je svijet ukrao i Božić. Budimo iskreni, taj bogati svijet najviše zaradi u Adventu i Božiću. Sve je manje poruka o Isusu Kristu. Sve je manje Isusa, a sve je više nekih, reći ću Djeda božićnjaka, koji uopće ne postoje. To je izmišljotina i amerikanizacija Božića. Mi smo nekako na to nasjeli. Lijepo je otići na fritule i na kobasice, sve je to lijepo, ljudi se druže i treba radosti u našoj Bosni i Hercegovini, treba veselja. Međutim, ako se izgura Isus to nije dobro. Ima ona jedna priča kada je žena krstila dijete i dolazili su gosti u kuću. Dijete je spavalo u sobi. Kako su dolazili, svatko od njih svoj je kaput bacao na krevet. Niko nije vidio dijete. I dijete se ugušilo. Dakle, ovo je baš plastična priča šta mi radimo. Dakle, Isus dolazi, ali nitko ga ne primjećuje. Nitko mu ne čestita rođendan. Jer, smisao Božića je upravo to, čestitati Isusu rođendan. Upravo to je najveći događaj, najveći poklon koji je ikada čovječanstvo dobilo, a to je Isus Krist – ističe fra Velimir.
Bog je došao navodi, da pomiri zemlju s nebom.
“I svake godine, kako je gore i gore, evo mi ovdje pozivamo svoje župljanje i govorimo im. Sve je uredu, treba pripremiti kuću, napraviti kolače i sve, ali nije to smisao Adventa ni Božića. Dođe Božić, a mi ispražnjeni, očistili kuće, sredili sve, a srca nam ostala prazna. Zato i Gospa u Međugorju poziva stalno da molimo, da susretnemo Isusa. Evo recimo svaki vjernik treba imati svaki dan pola sata tišine i mira – da čujemo Isusa. Mi trebamo ćuti, a onda tek djelovati. I onda biti naravno svjedoci Isusa Krista”, kaže fra Velimir.
Bog jedini autor mira
Dao je i smjernice o tome kako i na koji način treba obilježiti blagdan Božića.
– Mnogi idu na mise zornice. To je jedna velika priprema. Treba obitelj da moli. Mi imamo četiri svijeće, četiri vijenca. Svaka kuća ima vijenac i svake nedjelje se pali po jedna svijeća na vijencu i tu se moli. Kako će jedna obitelj dočekat Isusa?! Molitveno. Na koljenima, rekao bih. Ovo je vrijeme kada mi sami vidimo promjene u svijetu. Vidimo da je čovječanstvo preuzelo stvar u svoje ruke. Nikako nije dobro. Znači mi hoćemo svojim znanjem, svojim mudrovanjem, svojim domišljanjima riješiti stvari. Vidimo i sami koliko sastanaka u svijetu ima pa nema mira. Jedini autor mira je Bog. Ne može novac, blagostanje, jahte, kuće na moru dati mir. Samo Bog daje mir. Zato mi isto ovdje pozivamo, hvala Bogu imamo ovdje jako lijep svijet, naš svijet u Bosni i Hercegovini je jako lijep svijet, tradicionalni svijet koji ljubi Boga. Međutim, sve više je pritisaka sa strane da i mi popustimo. Obitelj ovdje kršćanska, viteška ne da se još. Još ima molitve. Još ima vlage. I ljudi na Božić, a mi ćemo imati na području župe na četiri mjesta mise polnoćke, idu na njih. Kada se vrate, sutradan je blagdanski ručak, gdje su svi zajedno. Zapravo Isus dolazi, a da mi budemo zajedno. A, on glava a, mi njegovi udovi – naveo je fra Velimir.
Govorio je i o tome na koji način zadržati obitelji u svojim mjestima, u Bosni i Hercegovini.
– Postoje možda pozvaniji, ali sa svoje strane mogu reći kao svećenik: mi radimo s ljudima. Ostvarili smo kontakt i ljudi nam vjeruju hvala Bogu i slava mu. Ljudi dolaze, traže savjete. Puno je sada i depresije i straha za budućnost. Ali, Isus kaže: ‘ja sam s vama do svršetka svijeta’. Isus je s nama. Gdje je izlaz? Po mom sudu izlaz je povratak vrednotama, vrijednostima. Poljuljane su vrijednosti. Grijeh kao da više ne postoji. Sve je normalno. To je genetika, slabost dakle. Zbog čega je Isus došao i umro? Zbog grijeha. Da bi nas vratio k sebi. I mislim da je tu negdje i povratak Isusu zadržavanje obitelji. Obitelji ne idu više samo iz ekonomskih razloga. Nego i svih drugih razloga. Ja bih volio da naša Bosna i Hercegovina, koja je predivna zemlja bude mjesto dobrog, ugodnog življenja. Da živimo jedni a drugima, da poštivamo jedni druge. A, da bi to mogli, to ne može bez Boga. Jer, ako Bog nije na prvom mjestu onda nije ništa na prvom mjestu. Mislim da je tu negdje odgovor. Pričam s raznim branšama pa i političarima. Svi oni imaju dobre namjere, ne sumnjam u to. Ali, mi trebamo stvoriti uvjete našem čovjeku da radi – ističe fra Velimir.
Zapuštena zemlja
Moramo se, naglašava, vratiti zemlji.
– I ovo je možda jedna kritika. Mi smo zapustili zemlju. Bog nam je dao zemlju da je obrađujemo, da radimo na njoj, da ona rađa. Međutim, sve je manje toga više. Nema ni životinja. Za dvadesetak godina mi ćemo kravu vidjeti samo u muzeju. I govorit će se, ovo je nekada bila krava. Mi se moramo vratiti zemlji. Mislim da je i tu negdje razlog ostanka. Toliko zemlje leži neiskorišteno. A, mi možda tražimo sreću negdje. Svako ima svoje. Ja sam govorio svoje mišljenje. Ako neko misli da je bolje otići u neku drugu zemlju, uredu. Sretno, želimo mu sve najbolje. Ali, mislim da mi imamo sve dobre uvjete. I kada bi se posložile stvari, kada bi se konačno i politike dogovorile mislim da bi ova naša zemlja bila ljepša od Švicarske – ističe fra Velimir.
Upozorava da su danas društvene mreže preuzele sve.
– Budimo iskreni, naša djeca nekada, evo kada smo se pričešćivali, krizmali dobiješ sat ili trenerku i to ti je to. Danas ako nisi dobio mobitel, romobil dijete je nezadovoljno. Imamo danas puno više nego prijašnji ljudi. Tada su ljudi bili sretni, a mi smo nesretni. Dakle, šta god ti dobiješ za par dana, kaže nisam ja tvoj Bog. I tako stalno vrtimo se u krug. Ovaj svijet, a to je zapravo đavo, koji nam ovako nudi priču: on nas učini ovisnim, a onda nas liječi. Ne ide. Zna se tko je jedini liječnik i tko je lijek. To je Isus Krist. Mi ovdje imamo dosta informaša mladih, dosta s djecom radimo. Problem društvenih mreža je jako veliki. Lako je dostupan. Ako hoćeš dijete smiriti daš mu mobitel, on gleda nešto i on se smiri. Dokle smo došli. Roditelji su tu glavni stupovi. Roditelji bi trebali, kao i cijelo društvo, obratiti više pozornosti na školovanje. Nama je, čini mi se, sve nekako palo. Sve su vrijednosti pale. Kada je u pitanju škola samo nam je nek završi, neka prođe. A, šta mi od toga imamo? Gdje je izlaz iz ovoga mraka, tame? Isus je ovako rekao: ja sam svjetlo svijeta. Tko ide zamnom imat će život. Međutim, kako piše u Ivanovom Proslovu: Ljudi su više voljeli tamu. I zato svjetlo nema šanse. Ljudi vole tamu – stava je fra Velimir.
Ljudi moraju da shvate, kaže, da mi sami biramo.
– Isus je dao slobodu. Svaki dan mi ustajemo i biramo hoćemo li ovaj dan provesti uz slavu Božiju, hoćemo li biti njegovi svjedoci, pozitivni ljudi. I to je bitno kazati. Dosta se naglašava negativnost. Kao da je sve negativno. Nije sve negativno. Ima svjetla. Ima sunca. I ovdje se nad našom Bosnom i Hercegovinom sunce svaki dan rađa. Na nama je da dignemo pogled i kažemo – Bože hvala ti na ovom suncu. A mi samo kukamo. Ne trebamo se osvrtati na one koji stalno kukaju i govore šta nemamo. A toliko stvari imamo. Mislim da je obiteljska molitva kod nas izumrla. Kod nas to je povratak, da se djeca vrate sebi. Isus kaže: kakvo stablo, takav plod. Ako roditelji nisu primjer, ako mi nismo primjer čitavo društvo, a društvo je danas u kaosu, svijet je u kaos, onda je loše. Niko više ne spominje rat Ukrajine i Rusije. Imamo mi ovamo drugi rat. Vidi se kako to ide. Velike sile se igraju s nama. Međutim, moramo znati ovo. Svi ćemo doći jednoga dana pred sudište Božije. Svi ćemo doći, pokloniti se i reći Isus Krist je gospodin. Zato pozivam i hrabrim obitelji: ne bojte se, niste sami, vratite se molitvi. Vratite se crkvi. Vratite se razgovoru. Vratite se razgovoru s djecom. Mi se borimo, crkva se bori, za tu nedjelju neradnu. Da ne radimo. Da roditelj ima više vremena s djecom razgovarati, čuti svoje dijete. Jer, dijete odjednom naraste, a ti si propustio pola toga. Ali, kasno je. Kada je mali hrast možeš ga okretati, kada naraste, teško ga je više okretati – cijeni fra Velimir.
Mijenjati sebe
Navodi da “mi ne možemo promijeniti tokove u svijetu”.
– To kada govorimo o našoj državi. Međutim, mi možemo sebe mijenjati. Mi moramo sebe mijenjati, na sebi raditi. Početak promjene kreće od mene. Da bi Vitez bio bolji, ja se moram početi mijenjati. Moj susjed. Tako ide taj lanac. I taj lanac se širi. Ali, ako mi mislimo da je u drugom problem e onda ne može. Ovako ću to plastično kazati: svi smo u rovovima, dva rova, na nišanu smo, niko ne puca, ali kao ja tebe, a ti mene nanišanio. I to je kao mir. Nije to mir. Jedini mir dolazi kada mi priznamo da smo pogriješili. I tražimo oprost. Tko danas to radi? Danas je svatko u pravu. Šta god kažeš, u pravu je. Zato i pozivam ljude, evo i Božić je poruka toga, da se pomirimo. Papa Franju puno toga govori pa i papa Benedikt blagopokojni je to isto govorio pa i Ivan Pavao II veliki, najveći možda papa, govorio je o miru, išao je hodočastio je, mirio je. Međutim, svako mora sebe vidjeti u svjetlu Isusove istine. A, šta je istina? Istina je samo jedna. Došla je na svijet, ljudi je nisu prepoznali, istina je otišla na križ, eto gdje ide istina – ističe fra Velimir.
Pita se, navodi, ima li ljudi koji su spremni otići na križ? Ima li ljudi koji su, kaže, spremni sebe uložiti?
– To nama nedostaje. Lako je pričati priče. Svi mi dobro znamo pričati. Ali, da te vidim na križu, da vidim jesi li ti sebe tu uložio, da svatko sebe dadne, ono najbolje što može. Tu je izlaz iz svih ovih kriza ratova, koji daj Bože da prestanu. Mi molimo stalno. I to su strašne scene i u Izraelu, i u Gazi, i u Ukrajini. I mnogi drugi ratovi, koji mi ne znamo da traju. Mi znamo samo za ono što nam televizija, mediji daju. Rekao sam ljudima ovoga vremena: prestanite gledati više medije. Okrenite se najvećem hodajućem mediju, najvećem influenseru svih vremena – Isusu Kristu. To je influencer najveći. Njemu se okrenite. Njega molite za mir. I Gospa u Međugorju kaže: kada bi vi molili i ratovi i neveri bi se zaustavili. Ali, nažalost ljudi ne mole, ljudi ne žele Boga, ne žele ga čuti. Radije slušaju druge medije svjetovne. Zato nema prestanka rata i nemira u svijetu – ističe fra Velimir.
Kaže da imaju zacrtane programe, vjerske programe kada govorimo o misama polnoćkama, blagoslov kuća…
– Blagosivljamo domove, ljude susrećemo, razgovaramo, pričamo. Imamo dosta novih planova s mladima, s djecom. Imamo mi dječije zborove, Framu, dječji red. Nama je cilj biti blizu ljudima. Jer Bog je čovjek za drugoga. To je možda poruka, kada bi mi bili svi ljudi za druge. Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga. To je genijalna poruka Isusa Krista. Prvo ljubi Boga svim srcem, svom dušom, a onda ljubi bližnjega kao sebe samoga. To je pravi mir. Mi svećenici, nas u Vitezu ovdje ima četvorica i đakon, mi ćemo na tome raditi. I pozivamo ljude da budemo doista ljudi dobre volje, jer Isusa nosimo u srcu, koji je spreman praštati i spreman ljubiti – poručuje fra Velimir.
