U sjeni mostarske trakavice, s malo ili nikako pažnje prošla je vijest da će travnički Hrvati bojkotirati izbore! Ovaj jedinstven slučaj da jedan narod demonstrativno bojkotira izbore manje je zanimljivi i „hrvatskim“ i bošnjačkim medijima od toga tko će biti fikus gradonačelnik Mostara, piše poznati BH novinar i politički komentator Tvrtko Milović.
Za razliku od Mostaraca kojima 8 godina bez izbora nije poremetilo dnevne rutine, Hrvatima Travnika nedavno je poslana jasna poruka da nikad neće imati svog načelnika, bez obzira tko to bio.
Isto tako za razliku od mostarskog HDZ-a koji se nije usudio iritirati glasače imenima etabliranih članova, travnički HDZ na mjesto načelnika kandidirao je svog ponajboljeg člana, iako su i prije izbora bili prilično sigurni da ne može pobijediti kandidata SDA.
Radi se o Goranu Pejakoviću koji je oličenje odmjerenog, kulturnog, obrazovanog i modernog političara. I čovjeka.
Takav Goran bi zaista bio najbolji ponuđeni načelnik, ali realnost nam govori da u Travniku živ Hrvat ne može pobijediti ni mrtvog Bošnjaka.
S Goranom sam posljednji put surađivao početkom 2017. godine, kada su Hrvati Travnika na pristojan, ljudski i politički korektan način pokušali nametnuti temu statusa Travnika. Organizirana je tribina na koju su pozvani su eminentni Travničani i gosti.
Dali smo svoje mišljenje nakon čega je objavljena „travnička promemorija“ u kojoj se pozvalo na širi društveni dijalog kako bi Travnik dobio status grada, i kako bi se u tom procesu pokušalo ispraviti i neke nepravde prema Hrvatima Travnika.
Jasno, komentari bošnjačke javnosti na temu tribine standardno su bili da se radi o „pokušaju podjele Bosne koja neće proći bez rata“ a Promemorija je kao takva ignorirana; kako u bošnjačkim tako i u „hrvatskim“ medijima. Jer, koga u Hercegovini još briga za Travnik…
Kasnije je borba za izjednačavanje statusa Travnika i Mostara prepuštena višim razinama vlasti što HDZ naravno nije ni uspio ni pokušao.
U tom kontekstu, HDZ Travnika jeste neobična organizacija koja po mnogo čemu odstupa od niskih standarda koje je ova stranka dosegla posljednjih decenija. Posljednja odluka HDZ Travnik da ne izađe na ponovljene izbore za načelnika općine osvježenje je na hrvatskoj političkoj sceni a njen nenametljivi predsjednik Bojan Domić pokazao se najvrjednijim i najhrabrijim HDZ-ovcem u posljednjih 20 godina.
HDZ BiH već godinama prijeti bojkotom izbora i ovo je prvi put da se neka organizacija i odlučila na ovaj potez.
U izbornom sistemu u kojemu je jednom političkom subjektu onemogućen ravnopravan nastup na izborima, bojkot je najispravniji način suprotstavljanja. HDZ BiH to nikada nije imao snage učiniti ali HDZ Travnik jeste.
Za one koji možda ne znaju, SIP na čelu sa Željko Bakalarom (izabran od SDA) odlučio je ponoviti izbore za načelnika samo zato što je jedan od kandidata (SDA) preminuo baš na dan izbora. Znači li ova odluka da će svaki put kad neki kandidat umre izbori biti poništeni ili preminuli mora dobiti najviše glasova? I mora li preminuti baš na dan izbora?
U zakonu se nigdje ne spominje smrt kandidata, niti je broj glasova koje je preminuli kandidat odnio bitan, niti je trenutak smrti kandidata bitan. Ali SIP je takav kakav jeste jer je formiran na ilegalan način pa obrana ilegalnog i može biti samo ilegalna.
Zašto je ovaj bojkot važan!?
Iz više razloga. Prvi i osnovni je da Hrvati pokazuju koja je važnost legitimiteta izabranog dužnosnika. Izbori za načelnika se provode po građanskom modelu (standardna većina glasova) ali SDA ( a time rukovođen i SIP) je upravo inzistirao na tome da na čelu Travnika ne može biti netko tko ne predstavlja većinu. To su Bošnjaci.
Za SDA, a očito i SIP, bošnjački legitimitet je bitan. A ako je bitan bošnjački legitimitet, onda jako dobro znaju što je uopće legitimitet.
Odbijanjem nastupa na izborima, Hrvati Travnika će budućem načelniku dobrovoljno oduzeti legitimitet predstavljanja Hrvata, čime će on biti tek predstavnik Bošnjaka. U svakodnevnom životu ovo neće značiti mnogo, jer nakon izbora stvari će se vratiti u svakodnevnicu.
Ali lekcija koju će Hrvati Travnika dati svima onima koji legitimitet posprdno nazivaju „takozvanim“ će biti velika. Naravno, lekcija će biti i HDZ-u BiH koji se očito boji bojkota jer prijeti onom najsvetijem – foteljama.
Ali ima stvari koje su važnije od fotelja.
Ravnopravna mogućnost pristupa zakonodavnoj vlasti je aposlutni prioritet hrvatskog naroda u BiH. Izaći na još jedne izbore po pravilima po kojima Željko Komšić može biti izabran na hrvatsku poziciju je ravan dobrovoljnoj političkoj eutanaziji.
Bojkot je jedini ispravan odgovor. Bojkot je i prilika hrvatskoj politici da se pročisti od oportunista.
Ne znamo koliko ima onih spremnih na takvu „žrtvu“, ali znamo da ih barem ima u Travniku, piše Milović.
