Vitez kroz povijest

Vita est!, morali su zaista uskliknuti putnici kada bi, naročito s južne strane ujahali u Vitešku kotlinu. Vita est - uzviknuli bi zadivljeni ljepotom ovoga krajolika, dok se kod naroda taj uzvik pretvorio u Vitez. To je samo jedna od legendi o nastanku imena Vitez. Ime doista neobično i rijetko. Po drugim legendama govori se kako je to ime vezano uz nekoga viteza koji je tu živio u feudalnom dobu. Navodno je jedan od vitezova Hrvoja Vukčića Hrvatinića u borbama s Turcima u dolini Lašve doslovce izgubio glavu, ali ga je njegov vjerni konj onako u oklopu nosio nizvodno sve dok mrtvi vitez nije pao s konja. Prema ovoj legendi, tamo gdje je vitez pao nastalo je mjesto koje je dobilo ime Vitez. Legendi ima još, no, bilo kako bilo, Vitez je zaslužio svoje ime i nosit će ga još dugo s ponosom i dostojanstvom.
Vitez kao grad nastaje poslije Drugog svjetskog rata, kad ovo naselje doživljava svoj puni procvat. No, susret s poviješću viteškog kraja započeo je davno, već u mlađem kamenom dobu (neolitu). Prva naselja iz ovog perioda pripadala su poznatoj butmirskoj kulturnoj grupi, dok su arheološkim ispitivanjima pronađena i naselja iz brončanog doba.

S Ilirima kao autohtonim stanovništvom, te s Rimljanima koji početkom naše ere osvajaju balkanske prostore i viteški, odn. lašvanski kraj, ulazi u historijski period i pod višestoljetni utjecaj rimske antičke civilizacije. Po sačuvanim ostacima vidi se da je ovaj kraj u antičko doba bio dobro naseljen i da već tada možemo računati s nastankom prvih gradskih naselja na ovom prostoru. Dolinom rijeke Lašve kroz povijest prolazile su karavane, vojske, skitnice, misionari...Na Castoriusovoj Tabuli Peutingeriani, karti na kojoj su ucrtani svi putovi, gradovi i postaje Rimskoga carstva, može se vidjeti da je ovuda prolazio jedan od važnih putova koji se vezivao za magistralu via Panonija na sjeveru i via Aegnatia na jugu. I starija i novija istraživanja su potvrdila da je kroz viteški kraj prolazila jedna od glavnih rimskih cesta i više lokalnih. Spominje se rimska cesta SALONA-ARGENTARIA što je spajala jadransko primorje s rudarskim područjima u unutrašnjosti.
Pašalić je tvrdio da je ova cesta iz doline Vrbasa kod Gornjeg Vakufa vodila dolinom Bistrice i Rijeke, a zatim preko Bistrog Dubokog i doline Prale izbijala na Lašvu kod Mošunja (Bistue Nova) i Zenice. Odatle je preko Kruščice, Busovače, Kiseljaka, Visokog i Breze dolazila u rudarsko područje istočne Bosne. Od ove glavne ceste je iz doline Lašve kod Viteza jedan krak išao preko Vjetrenica u Zenicu, a drugi je išao dolinom Lašve uzvodno do naselja kod Turbeta i možda dalje preko Karaule do Jajca. Ove su ceste povezivale rimske naseobine i rudarska područja u Lašvanskoj dolini, a sva su se sastajala kod Mošunja, upravo tamo gdje se s mnogo razloga locira rimski municipij Bistue Nova, kao središnje rimsko gradsko naselje u ovom kraju.
Na području današnjeg sela Mošunj i gradine Crkvina (današnja Kalvarija) mnogobrojni nalazi potvrđuju brojnije i trajnije rimsko prisustvo. Tu se nedvojbeno nalazilo važno rimsko naselje koje je bilo i važno raskrižje putova odakle je jedan krak vodio dolinom rječice Prale na zapad, a drugi i treći krak prema sjevernim ili južnim rimskim provincijama. Najznačajnije arheološke iskopine na području općine Vitez izvršene su u Velikom i Malom Mošunju. Tragovi vađenja, taljenja i kovanja željeza i bronce govore o visokom zanatskom umijeću stanovnika podno brda Kalvarija. Na ovom je području pronađen i brončani mač iz X. stoljeća stare ere koji se ističe vještinom izrade i ljepotom izgleda.